Sunday, June 25, 2006

Rush River

Ovaj mesec je prosao u znaku reke Rush u Viskonsinu (u prevodu :“ona koja zuri”) i izuzetnom lovu za vreme rojenja sumporastih jednodnevki (“sulphurs”). Proveo sam dosta sati na ovoj divnoj reci i mogu reci da mi je postala “homewater”, iz prostog razloga sto je ubedljivo najbolja voda na sat vremena voznje od Mineapolisa. Rojenja sumporastih i Hendrickson jednodnevki svetlih boja variraju iz godine u godinu. Moze se reci da je ova godina nesto iznad proseka po intenzitetu rojenja.

Nekoliko vrsta Ephemerella jednodnevki poznato je pod ovim imenom: E. rotunda, E. invaria (svetli Hendriskson), E. excrucians i sve se roje pocevsi od pre-podnevnih sati tokom ranog juna meseca, do kasnog popodneva. U vreme kada njihovi spineri pocinju da padaju na vodu pred vece, roje se jos nekoliko manjih Ephemerella: dorothea i needhami. Uz njih sam susretao i krupnije tulare, male Baetis sp. tokom celog dana, male zute Tipula sp. i jos nekoliko razlicitih jednodnevki i tulara tokom prepodneva (cesta je Serratella deficiens, poznata i kao mali tamni Hendrickson).

Iz kratkog opisa naslucujete da se situacija na vodi cesto menjala iz sata u sat, ali su dominirale imitacije svetlijih boja, tipicne za vecinu ovih Emphemerella. Reka Rush je odavno stekla reputaciju vode na kojoj se redovno love krupniji promerci pastrmke. Primerci od 3-5kg se love uglavnom na varalice. Postoje mnoge price o ogromnim ribama koje postaju dostupne samo najupornijim hard-core musicarima, tvrdoglavim nocnim lovcima. Moje iskustvo tokom ovog leta, ali i prilikom mojih ranijih (doduse retkih) poseta, je da Rush u potpunosti opravdava ovako blistavu reputaciju.

Pastrmke na fotografijama su neki prosek za ovu vodu. Moram priznati da sam tokom prethodnih nedelja daleko manje fotografisao. Cilj mi je bio da sto vise uzivam u ribolovu, bez stalnog potezanja digitalnog foto-aparata i to sam postigao. Moj prosecan ulov se kretao izmedju 10 do preko 20 riba za nekoliko sati ribolova, a najveca ulovljena pastrmka (17-18 inca) nije fotografisana, jer se izmigoljila dok sam pokusavao da je fokusiram aparatom koristeci samo jednu ruku. Ova epizoda me je podsetila da je mozda i jedan od razloga sto sve manje snimam ulovljene ribe upravo napor i rizik koji treba uloziti da se dobra fotografija izvede samo jednom rukom, dok se drugom drzi riba, uz sto manje stezanja. Svakako da postoji i opcija da se pastrmka dovuce na obalu, ali to samo stvara stres ionako izmucenoj ribi.

Treba pomenuti da je na reci Rush ostvarena kompletno prirodna reprodukcija, koja trpi neverovatan ribolovni pritisak. Poribljavanje je ukinuto pre desetak godina, a reka uopste nije iskljuciva C&R voda. Potocara je dominantna pastrmka, a prisutna je i zlatovcica, koja se prirodno reprodukuje u hladnim pritokama, poput Lost Creek-a. Donji deo i usce ove pritoke mi je postao obavezna usputna stanica tokom uobicajene posete. Posto vecina ribolovaca usredsredjuje kompletnu paznju na Rush, pastrmke u ovom malom spring creek-u nisu bile izlozene konstantnom pritisku. Za ribe iz Lost Creek-a imitacije diptera i male plivajuce (i tonuce) nimfe su najbolja opcija. Osim zlatovcica, lovio sam na ovoj tihoj vodi lepe potocare koje pokusavaju da iskoriste obilno vodeno rastinje da upletu predvez i oslobode se musice.

Pastrmke iz Rush-a su nevidjeni borci. Moje stapove od glass fibera sam koristio tokom vecine izlazaka i Lamiglas 7.5’ #4 se pokazao kao sjajan univerzalni model, sa snagom da se surotstavi vetru i brzo umiri velike pastrmke u kombinaciji sa 0.12mm predvezom (na slici je Resava Glass 4/5wt). Tectan kopolimer u ovoj velicini mi se pokazao kao najbolji kompromis, a riba je daleko bolje reagovala na 0.12 nego na 0.14. Rush ima sve odlike kraske reke, lovi se cesto pod jakim suncem i riba je izlozena konstantnom pritisku. Odlicno sam prolazio jer sam se vise rukovodio satnicom rojenja insekata nego udarnim rano jutarnjim i vecernjim satima, kada musicari preplave reku.

Sto se musica tice, vise verzija sulphur/light Hendrickson emerdzera sam koristio nezimenicno, u zavisnosti od struje, doba dana i ponasanja ribe. Rabbit Foot verzija je bila najkorisnija i na nju je ulovljena najbolja riba ovog meseca, nizvodnim ‘slack line’ zabacajem. Verzija sa paraloop krilom je ulovila puno riba, jer lezi izrazito dobro u filmu. Koristio sam je u cesto u brzacima, zvog odlicne vidljivosti. Za najsporije delove verzija plivajuce nimfe u Urban/Harrop stilu (CDC loopwing, vidi pastrmku na slici) je odradila posao, mada je i tu Rabbit Foot bio vise nego dovoljno ubedljiv. Generalno, velicine 16-18 su najbolje, a tokom jacih rojenja lovile su velicine 12(redje)-14. Za lov nimfom pred rojenje najbolje su bile imitacije PT i Soft hackle PT sa fazanovim repom farbanim u zuto ili oranz-braon.

Na slici levo je prosecna pastrmka ulovljena po jakom suncu (podne) na zuti Soft hackle PT velicine 22. Mala musica ce prevariti opreznu ribu i kada standardne imitacije bivaju odbijene.

U periodima bez rojenja upraznjavao sam moj omiljeni lov nimfama (ceski stil) i otezanim Woolly Bugger strimerima. Obe metode su izrazito produktivne, ali bih se prebacivao na emerdzere cim se ukazivala prilika, jer period sa pogodnim vremenom i povrsinskom aktivnoscu ribe treba iskoristiti do maksimuma.

Thursday, June 01, 2006

Jaka bez secera-kafena buba!


Za ljubitelje bambula, buba i ostalih nespretnih tvrdokrilaca evo i jedne stare imitacije, ali dobre! U vreme kada dvadeseti vek jos nije podario vezacima musica blagodeti poliuretana, policelona i ostalih futuristickih, sintetickih materijala, americki autor i specijalista za krecnjecke vode u Pensilvaniji, Carli Foks (Charlie Fox), dosetio se da iskoristi zrno kafe kao imitaciju tvrdokrilca. Ovakvu muvu je popularisao daleke 1944, dok je nad Evropom i dalje tutnjao II sv. rat. Carlijeva buba je bila jos jednostavnija od ove na slici-bila je bez nozica, dakle olicenje minimalizma. Zrno kafe sjajno pliva, a musica na vodu pada kao mini granata, uz udar, buku i koncentricne talasice koji privlace ribu. Policelon (pena) ne daje ovako bucan pad. Ja sam verziji na slici dodao meke nozice od pera jarebica ofarbanog u boju cokolade. U sporim, isprepletanim mikro-strujama krecnjackog potoka ovakve nozice bolje “rade” od klasicnog petla, jer plovnost nije problem. Pokret je bitniji!

Kreativnosti vezaca nema kraja, pa se mozete poigrati sa sintetickim nozicama, komadicem policelona na ledjima za bolju vidljivost, dodatkom svetlucavih materijala ili bilo cime sta vam padne na pamet... Bitno je da ne izostavite glavni sastojak, zrno kafe. Ostavljam na vama da sami otkrijete da li ribe iz vaseg kraja vise vole Doncafe ili LaVazzu, tamno przenu ili kolumbijsku.

Izrada je prosta… Turpijom produbite liniju na zrnu kafe, tako da lepo naleze na vrat udice (kao kad izradjujete poper). Na vrat udice premotan koncem nanesite kap superlepka i zalepite zrno kafe. Kada se lepak osusi, dodajte ostale delove muve (nozice, indikator) po zelji. Zbog velicine prosecnog zrna kafe, ovakva imitacija obicno zahteva udice vel. 12 ili 14 (na slici).